Seksualnost i invaliditet
Poštovani pratioci Saveza udruženja paraplegičara Crne Gore pred vama je intervju ,,Razgovor s Nebojšom”. Sagovornica je predsjednica Udruženja psihologa Crne Gore, dr Tamara Milić. Tema razgovora je seksualnost i invaliditet.
Kako invaliditet, a posebno paraplegija i tetraplegija, utiče na seksualnu identifikaciju, samopoštovanje i osjećaj vlastite privlačnosti osobe?
– Seksualnost je sastavni dio funkcionisanja, integriteta i identiteta osobe. Odgovor na ovo pitanje ne vidim kao jednosmjeran, već smatram da je dio cjeline kakva i jeste ličnost. Od razvoju čovjeka jedno od pravila je stadijalnost i akumulacija iskustva. Život ne predstavlja jedan trenutak, već je razvojni proces, rezervoar iskustava. Ovo znači, da se svaki segment gradi postupno, strpljivo, nadovezuje jedan na drugi. Tačnije, da na kvalitetnu sliku sebe, pa time i seksualnost utiču prethodna životna iskustva, ohrabrivanja, stimulacija, sredinski, kulturološki faktori, snaga društva u kojoj pojedinac funkcioniše. Slika sebe se gradi od prvih dana, bez obzira na to da li stanje invaliditeta urođeno ili stečeno. Aspekt seksualnosti je rezultat ranijih iskustava, slike sebe i zapravo je konkretizuje i oživljava kroz poimanje sebe u oblasti seksualnosti. Dakle, sva prethodna iskustva će sumarno dovoditi do kvaliteta cjelokupnog života osobe.
Koje predrasude o seksualnosti osoba s invaliditetom najčešće susrećete u praksi – kako od samih osoba s invaliditetom, tako i od njihovih partnera, porodice i društva u cjelini?
– Iskustvo, praksa, impresija je da je oblast seksualnosti osoba s invaliditetom pod najjačim udarom predrasuda. Generalno se ova tema tabuizira na način da nije od opšte populacionog interesovanja, promišljanja, već je nekako stavljena po strani upravo iz razloga načina na koji funkcionišu predrasude: kao pogrešne, netačne informacije o tome da li je, uopšte potreba u sferi seksualnosti prisutna kod osoba s invaliditetom. Ovo stoga što se o seksualnosti osoba se invaliditetom ne govori, kako ni sa njima samima, ali ni u opštoj i stručnoj javnosti na način primjeren stvarnim potrebama. Kao da se ne stavlja u kontekst cjelovitosti ličnosti i življenja. Veoma je važno da se detabuizira i osvijetli seksualnost osoba s invalidtetom jer će tako moći da se poboljša kvalitet života osoba s invalidtetom u pogledu emocionalnosti, socijalizacije, seksualnosti, privatnog, porodičnog života.
Koliko je psihološka podrška ključna u procesu prihvatanja “novog tijela’ i ponovnog otkrivanja seksualnosti nakon povrede kičmene moždine? Možete li podijeliti primjer iz prakse (naravno, anoniman) koji pokazuje koliko je važna pravovremena psihološka podrška ?
– Psihološka podrška bi trebala da bude dio kulture privatne, ali i opte društvene jer olakšava snalaženje u svakodnevnim, posebno izazovnim situacijama. Naročito je značajna u kriznim, iznenadnim i neočekivanim situacijama kada je važno „proraditi“ dešavanje. U ljudskom razvojnom putu prihvatanje promjena sebe je jedna od najvećih razvojnih kriza. Kada je ona ponovljena i/ili osnažena, u ovim slučajevima, povredama, važna je prva intervencija i dalja podrška. Primjera radi, proći kroz događaj, osvijetlili svaki detalj koji bi kasnije mogao da ponovi traumatizaciju, ali i da utiče na noovu cjelinu sebe. Ovo je važno, da osobe ne dođu u situaciju nefunkcionalnosti, pogrešnog poimanja sebe, svojih potreba, njihovog zadovoljenja, manifestovanja.
Kako savjetujete partnere osoba s invaliditetom u kontekstu pristupa intimnosti, komunikaciji o željama i strahovima. Kako da izgrade zdrav i zadovoljavajući seksualni život bez pritiska „perfekcije“?
– Kao u svakom odnosu ključ je komunikacija, povjerenje, međusobno prihvatanje. U ovom kontekstu „perfekcija“ bi mogla biti dio korpusa tema koje se psihološki prorađuju i dekonstruišu kao iracionalna uvjerenja.
Šta bismo kao društvo, obrazovni sistem i zdravstvene institucije morali hitno promijeniti da bi seksualna edukacija i podrška postali dostupni i inkluzivni za osobe s invaliditetom? Koja je uloga psihologa u tom procesu?
– U sistemu obratovanja je svojevremeno koncipiran Priručnik: Razvojno-adekvatni pristup i materijal za đecu s posebnim obrazovnim potrebama u periodu puberteta i adolescencije upravo s ciljem da ukaže na to da razvojno očekivane promjene na fizičkom, psihološkom i socijalnom planu, adolescentna kriza identiteta može biti dodatno i veoma izazovna kod đece sa smetnjama u razvoju. Iz toga razloga nudi opise funkcionisanja da bi kako odrasli: roditleji, nastavnici, stručnjaci, ali i sama đeca mogla da ovladaju ovim promjenama bez izazova i frustracija, te nudi nudi opcije za modelovanje ponašanja, doživljavanja, viđenja sebe i drugih. Uključuje program koji kroz tematizovane radionice pruža praktične ideje, alatke, aktivnosti. Detaljnim uputstvima, na eksplicitan, jasan, konkretan, precizan, nedvosmislen način, korak po korak, kroz lančanje, predstavlja vježbe i aktivnosti. Pri tom je prilagođen uzrasno i omogućava sticanje znanja, vještina i životno važnih kompetencija. Daje uvid u opšte pubertetske promjene: jasno pojašnjava tjelesne, fizičke promjene u pubertetu ili određene situacije sa kojima se mogu suočiti (fizičke-poput menstruacije, te masturbacija, potom dozovljeno/nedozvoljeno javno ponašanje i sl).
